Devedeseta dodjela zlatnih kipića je iza nas. Analiziraju se pobjednici i gubitnici, komentiraju govori sudionika i scenarij čitave ceremonije. Bilo je dobrih i manje dobrih detalja – Goodtalking Vam donosi komentar viđenog, dobre i loše strane dodjele najpopularnije svjetske filmske nagrade. Prvo dobitnici odnosno dobre vijesti.
Akademija je ove godine, u različitim kategorijama, nagradila troje ljudi koji su nagradu već trebali dobiti.
Britanski filmaš James Ivory postao je najstariji dobitnik nagrade u povijesti. Osvojio je Ivory nagradu u kategoriji najboljeg scenarija filma “Call me by Your Name” (u nas nepotrebno i čudnovato preveden kao “Skrivena ljubav” – Oscar za scenarij jedina je potvrđena nominacija za film). Ivory je, do ove godine, nominiran za režiju filmova “Soba s pogledom” (1987), “Howards End” (1993) i “Na kraju dana” (1994). Na kraju, priča je imala sretan završetak i Ivory je prvog Oscara dobio u devedestoj godini života. Moglo je i prije, ali bolje ikad nego nikad.
“Fargo”, “Iskupljenje u Shawshanku”, “Nema zemlje za starce”, “Sicario” i “Skyfall” neke su do 14 nominacija Rogera Deakinsa, majstora od kamere. Četrnaesta nominacija bila je sretna za Deakinsa i davno zasluženi Oscar je u pravim rukama. “Blade Runner 2049” izgleda fantastično – Deakins je napravio sjajan posao i (u jakoj konkurenciji) osvojio nagradu.
Treći čovjek, dobitnik i pobjednik ovogodišnje dodjele je ljubimac publike Gary Oldman. Preobrazba u Winstona Churchilla donijela je glumcu prvog Oscara – u prošlosti bilo materijala da se Oldman nagradi. Nakon Leonarda Di Capria još je jedno veliko, zašto on nema Oscara, filmofilsko pitanje skinuto s dnevnog reda.
Iako je “Oblik vode” od 13 potvrdio tek četiri nominacije dobitnik večeri je i Guillermo Del Toro. Meksički redatelj u svojoj filmografiji ima nekoliko boljih filmova od nagrađenog no okolnosti su bile naklonjene neobičnoj, bajkovitoj ljubavnoj priči.
Glumački dobitnici (uz spomenutog Oldmana to su Sam Rockwell, Frances McDormand i Allison Janney) zasluženo nose nagrade. Jordan Peele postao je prvi Afroamerikanac dobitnik nagrade za najbolji scenarij (“Bježi!”). Dobitnici su i filmofili iz susjednog kina koje su Gal Gadot, Del Toro, Emily Blunt i još nekoliko odabranih posjetili tijekom projekcije. No kao i uvijek, dodjela Oscara nije događaj koji se bavi samo filmom….
Očekivano, čitava je ceremonija obilježena pokretima MeToo# i Time’s Up i porukama o važnosti ravnopravnosti spolova, protiv diskriminacije i seksualnog iskorištavanja žena. Ništa neobično i ništa loše – Oscar je uvijek bio mjesto promicanja različitih pokreta, ukazivanja na probleme (sjetimo se izaslanice Marlona Branda koja je ukazala na težak položaj domorodaca u SAD-u) i političkih ideja. Svidjelo se to nama ili ne, tako je bilo i tako će ostati – milijuni gledatelja (pre)velika su publika da bi se ostalo samo na filmovima. Borba protiv bilo kakve diskriminacije i nasilja uvijek je dobrodošla i to treba pozdraviti no čitava ovogodišnja priča pokazala je nevjerojatno licemjerje i dvostruka mjerila. Glavna meta, iako mu ime nigdje nije spomenuto, bio je Harvey Weinstein (iako je upravo Weinstein dugo godina bio jedan od najvažnijih ljudi u lovu na Oscare – sjetimo se npr. senzacionalnog trijumfa “Zaljubljenog Shakspearea” kada je pobijedio Spielberga odnosno “Spašavanje vojnika Ryana, neki prisutni su Weinsteinu zahvaljivali na nagradama). Nasilnike nećemo imenom spominjati i nije im mjesto među nama –poruka je poslana na dodjeli (također su izbjegavani filmovi Woodya Allena i Romana Polanskog kojem se mnogi od prisutnih dugotrajnim aplauzom dali podršku 2003 godine kada je redatelj osvojio nagradu za najboljeg redatelja) međutim tijekom večeri nagradu je primio i košarkaški virtuoz, jedan od najboljih u povijesti igre – Kobe Bryant. Bryant je dobio nagradu za kratkometražni crtani film “Dear Basketball”. Dočekan je, kako i pobjednici zaslužuju, pljeskom i odobravanjem. Ništa čudno, ali postoji detalj koji pokazuje dvostruka mjerila. Godine 2003 sretno oženjeni Bryant optužen je za napastovanje devetnaestogodišnje zaposlenice hotela u Coloradu. Slučaj je završio na sudu gdje se Bryant ispričao žrtvi te se nagodio sa djevojkom. Toliko o dosljednosti i jednakim mjerilima. Dok se jedne osuđuje druge se nagrađuje. Izgleda da, za članove akademije i mnoge prisutne na dodjeli, postoje razlike između zlostavljača.
Osim problema s dvostrukim mjerilima i potrebe da se neki za iste stvari osuđuju dok se drugi nagrađuju (osuditi bi trebalo sve – inače i čitava borba gubi na vjerodostojnosti), ovogodišnje dodjela “Oscara” bila je predvidljiva, lišena iznenađenja i neizvjesnosti. Većina favorita potvrdila je nominacije (možda je tek u izboru najboljeg filma malo, ali doista malo iznenađenje bio “Oblik vode” umjesto “Tri plakata izvan grada) bez ikakvih neočekivanih dobitnika. Predvidljivost posljednjih godina nagriza dodjelu Oscara i glavni je razlog i pada gledanosti. Iako je konkurencija i ove godine bila dobra, ništa se neočekivano nije dogodilo i to je jedan od razloga manjeg interesa ljubitelja filma Da, čak i ovdje u našim krajevima nije zanimljivo ostati budan čitavu noć kako bi gledao potvrdu onoga što se očekuje.
Devedeseta dodjela nagrada Oscar je iza nas. Ispravljene su neke stare greške (Oldman, Deakins, Ivory), ali su otvorene neke nove (Christopher Nolan) Vatromet taština ugašen je do iduće godine. Na istom mjestu, u isto vrijeme. S nadom u veću neizvjesnost i manju proračunatost kod dodjele nagrada.
Odgovori