CRVENI VRABAC

REDATELJ: Francis Lawrence
GLAVNE ULOGE: Jennifer Lawrence, Joel Edgerton, Jeremy Irons, Mattias Schoenaerts
TRAJANJE: 140 minuta
NAZIV ORIGINALA: Red Sparrow 

 

“Svako ljudsko biće je slagalica potrebe…” – Matron

 

Hollywood je uvijek bio aktualan kada je u pitanju politička (unutarnja ili vanjska sasvim je svejedno) svakodnevica SAD-a. Filmske kompanije brzo reagiraju, pronalaze priče (istinite ili izmišljenje) koje se mogu povezati s, više ili manje, recentnim poltičko-vojnim događajima. Jedan od takvih projekata je i roman “Crveni vrabac” kojeg je napisao bivši zaposlenik CIA-e Jason Matthews. Prava na ekranizaciju romana odmah je otkuila kompanija “20th Century Fox” – posljednjih su godina odnosi SAD-a i Rusije zahladnjeli (sukob u Ukrajini jedan je od razloga) i ekranizacija “Crvenog vrapca” bila je pitanje vremena. “Fox” je ponovo spojio glumicu Jennifer Lawrence i redatelja Francisa Lawrencea (surađivali na serijalu “Igre gladi”) i angažirao još nekoliko vrlo zanimljivih glumačkih aduta (Jeremy Irons, Joel Edgerton, Charlotte Rampling). Snimljen je film koji bi, ako ostvari dobar komercijalan uspjeh, mogao dobiti nastavke – u međuvremenu je Matthews završio trilogiju o crvenom vrapcu. 

Priča filma prati Dominiku Egorovu, balerinu ponos Boljšoj teatra. U noći velikog nastupa pred uglednim gostima, Dominika strada i zbog ozljede više ne može plesati. Bez posla i zbog prijetnje da će njena bolesna majka izgubiti odgovarajuću liječničku pažnju i brigu Dominika pristaje na odlazak u kamp za specijalne agente. Obuku koja je više psihičke nego fizičke prirode – odabrani, budući obavještajci (Vrapci) moraju naučiti koristiti vlastito tijelo u svrhu manipulacije. Naučiti, završiti obuku i služiti Rusiji ili zauvijek nestati….

“Crveni vrabac” špijunski je triler u kojem nema puno akcije, ali je iznimno brutalan u scenama mučenja i ubojstava. Redatelj je vrlo eksplicitan u scenama nasilja i gledatelja stavlja na iskušenje – gledati ili okrenuti glavu od krvlju natopljenih sadističkih scena. Krv i sirov prikaz nasilja naglašava brutalnost špijunskog svijeta u kojem se spletom životnih okolnosti našla bivša balerina. Drugi detalj bitan za priču o transformaciji balerine u obavještajku je seks odnosno psihološko-seksualne manipulacije koje su glavno obavještajno oružje Crvenog vrapca. Zanimljive posebno kada se radi o špijunskim igrama.

Koktel nasilja i seksa kakav donosi “Crveni vrabac” nemoguće je prikazati bez uvjerljive glumačke izvedbe glavne glumice. Jennifer Lawrence napravila je (ponovo) vrlo dobar posao – njena kameleonske promjene tijekom filma (fizičke, ali i psihičke) glavni su aduti filma. Dominika Egorova intrigantan je i provokativan lik – seksualno oružje za psihološko manipuliranje (scena tijekom obuke u kojoj se Dominika Egorova obračunala s kolegom silovateljem rijetko se može vidjeti u kino dvoranama) kojeg je glumica interpretirala nadahnuto i hrabro. Iako se mogu čuti glasovi da (nakon filmova “Majka!” i “Putnici”) je karijera Jennifer Lawrence u laganoj krizi to nije točno – glumica je počela birati sve zahtjevnije i složenije uloge, za kino zaradu rizičnije projekte.

 

Nasilje, seks, odlično izdanje glavne glumice i špijunski rasplet filma. Izgleda kao da je riječ o vrhunskom filmu koji zaslužuje najviše ocjene. Nažalost, nije tako. Zaplet i mnogi detalji radnje u filmu na staklenim su nogama, neuvjerljivi i poništavaju mnoge dobre strane filma. Priča ima previše dramaturški tankih detalja (npr. Rusi se odriču ponosa, prvakinje u baletu nakon ozljede – ona je nesposobna za balet, ali nije za tajnu agenticu – ozljeda noge je fatalna za plesačku karijeru, ali nije za obavještajnu, nakon nekoliko mjeseci obuke Dominika pod novim, obavještajnim imenom leti u Budimpeštu i postaje tajna agentica – nakon samo nekoliko mjeseci zaboravljen je pravi identitet Egorove, u današnje vrijeme kada se informacije šire brzinom klika…. itd, itd) koji su rezultat pretjerivanja s propagandnim podtekstom o našim (dobrim) i njihovim (lošim) djevojkama i dečkima.

“Hladni rat nije gotov” – govori Morton, učiteljica u centru za obuku. Upravo tako u pojedinim trenucima izgleda Francisov film – kao projekt rađen u najhladnije doba s prikazom protivničke strane u najgorem svjetlu. Ne navija pisac ovih redaka za niti jednu stranu niti je to namjera ovog teksta – problem pristranosti ovdje je i veliki problem koji utječe na uvjerljivost filma. Kako uzeti ozbiljno šefove ruske obavještajne službe koji izgledaju i ponašaju se kao da je vrijeme Staljina i Berije? Čitava ruska obavještajna zajednica kao i mjesto na kojem se odigrava obuka vrabaca (to se odnosi i na Budimpeštu u kojoj se odigrava dio radnje) izgleda kao da je pobjegla iz šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ruski obavještajci, zapravo čitavo društvo prikazano je arhaično, zaostalo ponekad i karikaturalno (tome pridonosi i engleski s akcentom) i to upravo u trenucima kada Rusija demonstrira vojnu moć na više kriznih svjetskih žarišta i kada postoje ozbiljne sumnje da su ruski majstori od računala utjecali na ishod predsjedničkih izbora u SAD-u. Stvari su u filmu prikazane crno-bijelo iako postoji puno mogućnosti za nijansama sive. Iako je riječ o fikciji, redateljevoj viziji ona doista izgleda samo kao fikcija bez previše dodira sa stvarnošću i sa pretjeranom, nepotrebnom dozom pristranosti. Upravo kao u vrijeme Hladnog rata.

Iako je “Crveni vrabac” drugačiji špijunski triler teško se oteti dojmu da je propuštena velika prilika. Film ne zaslužuje (pre)veliku ocjenu, ali vrijedi ga pogledati. Rezultati na kino blagajnama donijet će odgovor da li je nakon šojke rugalice “Crveni vrabac” novi serijal u kojem je glavna glumačka snaga Jennifer Lawrence. Nastavci možda i donesu veću inspiraciju redatelju. Novom ili starom, sasvim je svejedno.

OCJENA: 6

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)