TRI PLAKATA IZVAN GRADA

REDATELJ: Martin McDonagh
GLAVNE ULOGE: Francis McDormand, Sam Rockwell, Woody Harrelson, Abbie Cornish
TRAJANJE: 115 minuta
NAZIV ORIGINALA: Three Billboards Outside Ebing, Missouri

“Mržnja ti neće pomoći.”

Najbolje stvari, često se, kako u životu tako i u umjetnosti (film se ionako često naziva sedmom umjetnošću) dogode neplanirano, slučajno. Iznenada. Jedna od takvih stvari dogodila se britanskom filmašu Martinu McDonaghu (“Oscar” za najbolji kratki film 2004 godine). Vozeći se beskrajno dugom američkom cestom ugledao je tri velika plakata postavljena kako bi vozačima privukli pažnju. Na plakatima nisu bile reklame za neku od moćnih američkih korporacija nego poziv policiji da riješi davno zaboravljeni zločini. McDonagh je u plakatima izvan grada pronašao inspiraciju i napisao scenarij. Od trenutka kada je ugledao plakate prošlo je deset dok je scenarij završen prije otprilike osam godina. U međuvremenu McDonagh je, prema vlastitim scenarijima, režirao jedan odličan (“In Bruges” – kod nas tragično preveden kao “Kriminalci na godišnjem” – kriminalistička komedija s Collinom Farrellom i Brendanom Gleesonom u glavnim ulogama) i jedan vrlo dobar (tarantinovski “Sedam psihopata” u kojem su nastupili, između ostalih, Christopher Walken, Colin Farell, Harry Dean Stanton, Woody Harrelson i Sam Rockwell). Deset godina nakon susreta s plakatima McDonagh realizirao je davno napisan scenarij i snimio jedan od najboljih filmova godine.

Tri plakata iz naslova filma pripadaju majci Angele Hayes – upravo tim riječima McDonagh predstavlja glavnu (anti)junakinju filma. Zapravo, Mildred ne pripadaju plakati već natpisi na njima. Oni se nalaze na, danas sporednoj nekada važnoj, cesti kojom većinom prolaze stanovnici lokalnog gradića. Dugo vremena zapušteni plakati su oživjeli s vrlo provokativnom porukom – meta natpisa je lokalna policija posebno šerif Willoughby. Mildred želi razdrmati i pokrenuti stvari odnosno natjerati odgovorne da konačno pronađu krivce za smrt kćeri Angele – ona je silovana i brutalno ubijena. Od ubojstva je prošlo sedam mjeseci, istraga nije donijela nikakve rezultate i Mildred gubi strpljenje. Uspijeva razdrmati, ali i podijeliti stanovnike Ebbinga i nema namjeru stati samo na plakatima izvan grada….

Dugo se u kino dvoranama nije pojavio film s više bijesa, tuge, nasilja i traumatiziranih likova kao što je “Tri plakata izvan grada”. Također, dugo se nije pojavio zabavniji i duhovitiji film od “Tri plakata izvan grada”. Da, McDonagh je snimio film natopljen crnim humorom kao komentarom i(li) sastavnim detaljem ozbiljnih tema, ljudskih sudbina u gradiću na kraju svijeta. Način na koji McDonagh odnosno protagonisti filma komentiraju ozbiljne životne, društvene teme originalan je i nesvakidašnji. Neke gledatelje će šokirati, mnoge nasmijati, dosta će ih se zamisliti nad viđenim, ali nitko ravnodušan ostati neće. Primjera ima mnogo – način na koji se Mildred riješila svećenika (božji čovjek je došao u misiju pomirenja) doista je neviđen na filmu. U nekoliko rečenica objasnila je da se nitko, pa ni on nema pravo miješati u njen život. Također, urnebesna je, ali i bolno istinita odnosno rasprava o rasizmu. Šerif i pomoćnik Dixon razgovaraju o zlostavljanju Afroamerikanaca – u raspravi nije sporno zlostavljanje već ime kojim se Afroamerikanci nazivaju. Crni humor izbija iz svake rečenice, ali istodobno se govori o licemjerju i površnosti nekih boraca za ljudska prava kojima je forma važnija od sadržaja. Terminologija i nadimci kojima se nazivaju ljudi drugačije boje kože puno je manji problem od odnosa društva i pojedinaca prema njima. Spomenuti detalji najbolje opisuju ono što gledatelju nudi “Tri plakata izvan grada”.

Radnja filma je nepredvidljiva – gledatelj u niti jednom trenutku ne zna kakvo mu McDonagh iznenađenje priprema. Redaju se neočekivani postupci likova, duhovitosti, potresni trenuci, nasilje…

U mnogim trenucima film komentira američku svakodnevicu. Obzirom da je autor priču napisao prije osam godina pucanj je u prazno tvrdnja da je “Tri plakata izvan grada” prikaz odnosno kritika Trumpove Amerike. Film je kritika i prikaz američkog načina života u manjim sredinama (naravno ne svima) gdje bijelo smeće i dalje ima važnu ulogu bez obzira tko je stanovnik Bijele kuće.

Kao što je pomirio duhovitost i teške teme, McDonagh je krajnosti spojio u protagonistima filma. Oni su nasilnici, rasisti, samoubojice, ali gledatelj razvija empatiju prema njima i neke njihove postupke teško je ne razumjeti. Čak i Dixon koji je oličenje rasista, homofoba i nasilnika koji se skriva iza značke počinje prolaziti određenu katarzu. Šerifova pisma su toliko nabijena iskrenim osjećajima, ljudska i prepoznatljiva – rečenice koje spadaju u najemotivnije trenutke filma.

Priča kaže da je McDonagh pišući scenarij glavne likove povezivao s glumcima koje je kasnije angažirao (npr. Dixon- Sam Rockwell). Da li je stvarno bilo tako odgovor zna samo autor no činjenica je da “Tri plakata izvan grada” krase izvrsne glumačke izvedbe. Prvo ime filma je Frances McDormand. Mildred je rijetko viđeni ženski lik – iz bola i očaja rađa se bijes i agresivnost koja, poput uragana, ruši sve pred sobom. McDormand pred gledatelja donosi niz emocija – najčešće je u prvom planu lice otupjelo od bola i tuge, spremno na sve kako bi pronašla ubojicu kćeri. Glumica je najveći favorit za osvajanje ovogodišnjeg “Oscara” u ulozi glavne ženske uloge (prvog je dobila za ulogu u “Fargu”). Woody Harrelson i naročito Sam Rockwell odlični su kao šerif i njegov pomoćnik. Ljudi kojima su rečenice napisane na plakatima izvan grada zakomplicirale život. Dojmljive nastupe su ostvarili i Abbie Cornish, Željko Ivanek i Peter Dinklage.

Prethodne rečenice tek su dio priče o jednom od najboljih filmova godine. “Tri plakata izvan grada” osvaja crnim humorom (koji je često komentar ozbiljnih tema), nevjerojatnom galerijom likova, sjajnim glumačkim izvedbama i emocijom. Film koji će igrati važnu ulogu u raspodjeli ovogodišnjih zlatnih kipića posebno kada su u pitanju glumačke kategorije.

OCJENA: 9