REDATELJ: Guillermo Del Toro
GLAVNE ULOGE: Sally Hawkins, Michael Shannon, Octavia Spencer, Richard Jenkins, Michael Stuhlbarg
TRAJANJE: 123 minute
NAZIV ORIGINALA: The Shape of Water
“Tvoje prisustvo ispunjava moje oči ljubavlju.”
Elisa Esposito živi rutinskim životom. Svakodnevica je manje-više ista – odlazak na posao (Elisa radi kao čistačica) i povremena druženja sa susjedom Gilesom, bivšim alkoholičarem u potrazi za izgubljenim životom. Na poslu, Elisa se druži s brbljavom kolegicom Zeldom. Elisa je nijema, ali manjak njenih riječi nadoknađuje Zelda. One su zaposlene u tajnom vojnom postrojenju, godina je 1960- vrijeme Hladnog rata. Elisu ne zanimaju događaji unutar zidina, radi i gleda svoj posao. Sve do trenutka kada u bazu stiže neobično stvorenje….
Dvadesetak milijuna dolara vrijedan novi film meksičkog filmaša Guillerma Del Tora (Del Toro je redatelj, scenarist i producent ) od prvog je prikazivanja postao ljubimac kritike te žirija na filmskim festivalima. Odmah nakon prikazivanja “Oblik vode” dobio je “Zlatnog lava” u Veneciji (tamo je i premijerno prikazan) uz hvalospjeve većine kritičara. Na dodjelama “Zlatnog globusa” ulov su bile nagrade u kategorijama režije i glazbe da bi kulminacija stigla objavom nominacija za ovogodišnjeg Oscara. “Oblik vode” nominiran je u čak 13 kategorija (isti broj nominacija imali su npr. “Forrest Gump”, “Zameo ih vjetar” i “Odavde do vječnosti”). Nakon festivalskih uspjeha i kritičarskih pohvala nominacije su bile očekivane, ali toliki broj malo tko je prognozirao.
“Oblik vode” ima prepoznatljiv redateljev rukopis – maštovitost (bitno dozirana u odnosu na najbolje Del Torove filmove), poseban, u dijelovima, bajkovit ugođaj i glumačku ekipu izvrsno odabranu za likove koje interpretiraju. U prvom planu Del Torova interesa je ljubav – slijepa, bezgranična. Ljubav koja briše granice – kakve god one bile. Da je Del Toro ostao odnosno da je posvetio više minuta odnosu između Elise i stvorenja te nijansirati emocije i graditi njihov odnos “Oblik vode” bi više sličio redateljevim najboljim izdanjima. No Del Toro je odlučio da se mora svidjeti svima, posebno onima koji imaju zadnju riječ kada su nominacije i nagrade u pitanju. Odnos između Elise i stvorenja veliča ljubav – ističe važnost unutarnje ljepote i prihvaćanje drugačijeg. Međutim Del Toro ide dalje i želi progovoriti o mnogim, manje ili više aktualnim, ali vječnim temama. Homofobija, rasizam, ekologija, klasne razlike odnosno podjele (u kojima oni manje bogati moraju trpjeti uvrede bogatijih ili nadređenih) samo su neke od tema kojima se Del Toro bavi. Vrhunac redateljeve želje da se dopadne i da bude aktualan, trenutak je kada glavni negativac, militantni, sadistički i mazohistički raspoloženi Richard Strickland pokazuje crte nasilnika nad ženama i seksualnog predatora. Upečatljivi, glavni negativac filma dobiva dodatnu tamnu karakteristiku koja uopće nije razrađena niti prije ili poslije u filmu spominjana. Ali je aktualna…
Nije problem da se redatelj odnosno film bavi spomenutim (i onim nespomenutim) vječnim temama (o njima treba govoriti). Problem je gubitak suptilnosti i dinamike koje autora krase u najboljim projektima (“Panov labirint”, “Đavola kralježnica”). Zbog širine glavna (ljubavna) priča trpi i teško se oteti dojmu da su neki detalji na silu postali dio filma.
Ljudi ubijaju sve što ne poznaju ili ne razumije – citat je koji opisuje mračnu stranu našeg postojanja. Bez obzira na destrukciju prema vlastitoj ili drugačijim vrstama teško je razumjeti scenarističko rješenje u kojem je Stvorenje (ono, između ostalog ima i iscjeliteljske, božanske moći) koje američkoj vojsci donijeti nova saznanja i taktičku prednost u hladnoratovskom ludilu, povjereno sadističkom, mučenja željnom Stricklandu. Čak i najmilitantniji, radikalni pripadnici vojnih snaga Stvorenje bi proučavali i pokušali iskoristiti u vojne svrhe. A možda je i mučenje zatvorenike aktualni komentar recentnih događaj? Ili je “Oblik vode” samo obična bajka prema kojoj ne treba biti sitničav i preozbiljan? Prosudite sami, ali dojam pisca ovih redaka je da kod Del Tora ništa nije slučajno.
Odabir glumaca je izvrstan. Gdje god se pojavi Michael Shanon je (barem) dobar – tako je i ovaj put. Negativac poput Stricklanda kao da je pisan za Shannona. Sally Hawkins uvjerljiva u ulozi žene kojoj susret mijenja život – u paru s Octaviom Spencer stvoren je buddy Elisa – Zelda par. Jedna je nijema dok druga govori za obje. Jedna je bjelkinja, druga Afroamerikanka. Stvorenje je još jedno izvrsno, maštovito dizajnirano čudovište iz radionice Guillerma Del Tora.
“Oblik vode” ima prepoznatljiv redateljski rukopis Guillerma Del Tora. Vrlo dobre glumačke izvedbe i ljubavna priča koja slavi unutarnju ljepotu te potrebu za prihvaćanjem različitosti ne mogu sakriti činjenicu da film ne pripada najboljim Del Torovim ostvarenjima.
OCJENA: 7
potpuno se slažem s ovom kritikom i ocjenom!