REDATELJ: Pablo Trapero
GLAVNE ULOGE: Guillermo Francella, Franco Masini, Peter Lanzani, Lili Popovich,
TRAJANJE: 108 minuta
NAZIV ORIGINALA: El Clan

 

Često se događa da nakon teških kaznenih djela, otmice i(li) ubojstva naprimjer, članovi obitelji, prijatelji i poznanici ili susjedi ostanu u šoku uz onu neizbježnu “tko je to mogao predvidjeti, izgledao/la je i ponašao se potpuno normalno, ne mogu vjerovati da je učinio tako nešto”. U danima nakon otkrivanja počinitelja slijedi medijska histerija, analize i pitanje jesmo li mogli zločine spriječiti. Glava argentinske obitelji Puccio, Arquimedes svoje zločine nije skrivao od vlastite obitelji. Upravo suprotno; on je od iznuđivanja novaca putem otmica napravio obiteljski posao. Zajedno s članovima obitelji i vanjskim suradnicima, Arquimedes Pucci je, krajem vojne diktature te nekoliko godina nakon pada vojnog režima, oteo i likvidirao veliki broj članova bogatih argentinskih obitelji. Istinita priča koja je morala dobiti filmsku ekranizaciju. “Klan” je krenuo u distribuciju prošle godine, redatelj Pablo Trapero dobitnik je Srebrnog lava za najbolju režiju. Film je postigao fantastične rezultate u argentinskim kinima (najgledaniji u povijesti) što baš i nije bilo očekivano obzirom da “Klan” temetizira teme iz mračnog doba Argentine.

“Klan” ima sličnosti, zajedničkih detalja s “Tajnom u njihovim očima”, izvrsnim argentinskim oskarovcem iz 2009 godine. Oba filma bave se slučajevima, zločinima koji su se dogodili u Argentini (razlika je u činjenici “Klan”, za razliku od “Tajne u njihovim očima” temeljen na istinitim događajima). U pozadini zločina nalazi se režimsko odobravanje zločina. Sustav u oba filma, u većoj ili manjoj mjeri, odobrava i(li) zataškava zločin. Istina o ubojstvu u “Tajni u njihovim očima” skriva se u sudskim prostorijama, prekrivena spisima i godinama zaborava. Otmice i ubojstva u filmu “Klan” izvršavaju članovi obitelji Pucci (uz nekoliko poslovnih partnera). Ono što je posebno intrigantno te gledatelju daje dodatnu dimenziju nelagode i straha je činjenica da obitelj Pucci nije (na prvi pogled, naravno), za okolinu, susjede i sugrađane, problematična, asocijalna obitelj. Upravo suprotno; oni su pouzdani kotačić društva, priznati i poštovani. Sin vodi dućan opreme za surfanje i uspješni je sportaš, majka je učiteljica, otac nadgleda cijelu obitelj, ostala djeca se školuju. Potpunu harmoniju narušava tek jedno dijete, zabludjeli sin koji je otišao i kako otac kaže izdao obitelj. Priče o kriminalu i zločincima koji pripadaju obiteljima nižeg društveno-socijalnog statusa potpuno padaju u vodu. Obitelj Pucci ne pripada najbogatijim argentinskim obiteljima, riječ je o srednjoj klasi koja je prema mišljenju mnogih pokretač društva. Upravo takva, izvana poštovana i ugledna obitelj skriva mračne tajne…..

Redatelj filma Pablo Trapero ne skriva otmice i ubojstva. Uvodne minute filma pokazuju tajnu obitelji Pucci. Trapero ne ide u smjeru trilera ili horora (materijala za oba žanra u priči o Puccijevima ima i više nego dovoljno). “Klan” je zamišljen kao biografska, kriminalistička drama u kojoj je težište prebačeno na odnose unutar krvave obitelji. Iako Puccijeve čeličnom rukom vodi pater familias Arquimedes (razmjeri ludila prema vlastitoj obitelji otkrivaju najbolje se mogu vidjeti u završnici filma) protokom vremena stvari se kompliciraju. U fokusu redatelja ponajviše je odnos između Arquimedesa i sina Alejandra. Alejandro je poslušni obiteljski vojnik, ali kako vrijeme prolazi shvaća da put kojim je krenula obitelj Pucci vodi u propast. Na odnosu, kasnije sukobu, oca i sina redatelj je posložio priču filma. Postoji još nekoliko zanimljivih aspekata priče (npr. kolika je bila povezanost glave obitelji s vladajućim strukturama) koje je redatelj, nažalost, tek dotaknuo. Šteta, jer šira slika ponudila bi više o vremenu u kojem se odigrava radnja filma te načinu na koji je funkcionirao obiteljski posao. 

Režirajući “Klan”, Trapero otkriva i filmske uzore. Prikaz likova te “spajanje” brutalnih scena s popularnim soundtrackom (na kojem se, između ostalih, nalaze i “Sunny Afternoon” i “Just a Gigolo) podsjeća na kriminalistička remek-djela Martina Scorsesija. Trapero ipak nije Scorsese; ne posjeduje toliko snažan i precizan redateljski nerv. Scene nasilja pogađaju, ali dojam je da je izbor glazbe napravljen isključivo kako bi film bio dopadljiv izvan granica Argentine. Potpuno nepotrebno; priča o obitelji Pucci ispričana Traperovom režijom dovoljno je intrigantna i bez ulagivanja publici.

Argentinski duhovi prošlosti nisu jedino zajedničko “Klanu” i “Tajni u njihovim očima”. Filmove povezuju i fantastične glumačke izvedbe Guillerma Francelle. Francella je izvanredan u ulozi dijaboličnog oca obitelji. Hladnokrvnog control freaka, krvnika koji će nakon ubojstva mirno sjesti za obiteljski ručak i pomoliti se.
“Klan” je, između ostaloga, film o obitelji. Obitelji Pucci koja, kao i većina obitelji, skriva tajnu. Za razliku od ostalih obitelji tajna Puccijevih bila je kobna za mnoge njihove sugrađane. Pater familias Arquimedes zamislio je i sproveo u djelo način na koji obitelj može dodatno zaraditi. Otmicama i ubijanjem ljudi.

OCJENA: 8

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)