AUTORI: Matt i Ross Duffer
GLAVNE ULOGE: Gaten Matarazzo, Winona Ryder, David Harborur, Millie Bobby Brown, Finn Wolfhard, Natalia Dyer, Cara Bouno, Joe Keery, Matthew Modine, Caleb McLaughlin,
GODINA PROIZVODNJE: 2016
TRAJANJE. 1 sezona, 8 epizoda
“Jer osamdesete su bile godine….” stihovi su pjesme “Daleke obale” u kojoj se članovi grupe prisjećaju godina kada se nešto pomaklo, godina kada su mnogi popularni, danas poznati pripadnici splitske glazbene scene počeli karijere. Doista, te osamdesete godine dvadesetoga stoljeća bile su posebne po mnogim detaljima. Hladni rat odnosno blokovska podjela bio je glavni politički sukob koji je uspio dovesti i do bojkota Olimpijskih igara (u Moskvi 1980 nije bilo Amerikanaca, Sovjetski Savez je uzvratio 4 godine kasnije u Los Angelesu). Bjesnio je Iračko-Iranski rat, Sovjeti su se vojno angažirali u Afganistanu, a Kuba i dijelovi Srednje i Južne Amerike bili su stalni američki predmet interesa itd, itd…. Stanovnici umiruće Jugoslavije borili su se s ekonomskom, političkom i svim ostalim krizama koje su bile uvod u krvavi raspad države početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Svijet zapravo i nije bio znatno mirnije mjesto nego što je danas no pripadnici generacija koje se odrastale u tom vremenu, na ovim prostorima (jedan od njih je i pisac ovih redaka, pa nemoj štovani čitaoče zamjeriti određenu filmsku nostalgiju koja će ponekad izroniti iz teksta) nisu previše marile za tamo neke, daleke ratove. Generacije filmofila odgojene u osamdesetima dobili su novu, dugo vremena najdražu igračku. U domove su uselili videorekorderi koji su gledanju filmova dali novu dimenziju. Film nije više bio isključivo kino zabava već je postao roba široke potrošnje, dostupan svima. U redu, na početku su uređaju bili skupi, ali kućna kina brzo su zaživjela. Jedan videorekorder bio je dovoljan da zadovolji filmofile iz cijele ulice. Druženja uz gledanje filmova postala su svakodnevica…
Jesu li filmske osamdesete bile zanimljivije, uzbudljivije i raznovrsnije od filmova koje gledamo u 21 stoljeću? Mišljenja su različita, postoje razlozi za i protiv. Kakvo god razmišljanja bila jedno je sigurno; većina važnih, poznatih filmova snimljeni u osamdesetima imali su stil, energiju i(li) šarm kakav danas ne susrećemo često u kino ponudi. Akcijski junaci bili su samo obični ljudi, ali ništa manje super nego današnji superjunaci. Glumačke face poput Stallonea, Schwarzeneggera i Willisa naprimjer, akcijske su ikone kakvih danas, nažalost, nemamo prilike gledati. Nisu samo akcijski junaci obilježili osamdesete. I ostali žanrovi (horori naprimjer) sadrže niz primjera kako su filmaši tog vremena imali ideju i originalnost. Koliko su filmske osamdesete bile raskošne i raznovrsne dokazuje i veliki broj remakeova, rebootova i nastavaka filmova nastalih u to doba (ovaj tjedan u kina stiže remake “Istjerivača duhova”). Televizijske serije nešto su sramežljivije u podsjećanju na osamdesete. Zapravo tako je bilo do premijere prve sezone televizijske serije “Stranger Things”, serije koja je prava škrinja s blagom prepuna posveta osamdesetim godinama dvadesetoga stoljeća.
“Stranger Things” vodi nas u Hawkins, Indiana. Gradić u kojem se svi poznaju, tajne mještana i nisu previše skrivene, ali o njima se ne govori javno. Svatko ima neke svoje, veće ili manje, probleme s kojima pokušava živjeti. Hawkins je mjesto koje se ne razlikuje previše od ostalih gradića diljem svijeta. Sve do jedne večeri kada nestaje maleni Will Byers. Mike, Dustin i Lucas Willovi su prijatelji koji kreću u potragu. Will nije pronađen, ali dečki susreću bezimenu, pomalo zbunjenu djevojčicu. Zbog tetovaže na njenoj ruci nazivaju je Eleven. Ubrzo shvaćaju da Eleven posjeduje neobične moći. Ona ih može odvesti od Willa, ali postoje ljudi koji imaju posebne planove za Eleven…
Već od prvih minuta serije gledatelj ulazi u vremenski stroj koji ga vraća u osamdesete godine prošloga stoljeća. Teško je, gotovo nemoguće nabrojati sve predstavnike popularne kulture onoga vremena koje možemo pronaći u seriji. Od jasno vidljivih posveta (posteri “Evil Deada” ili nekoliko sekunda “Stvora” Johna Carpentera) preko “Imperije uzvraća udarac” čiji se likovi spominju u razgovoru glavnih protagonista filma pa sve do “Strave u ulici brijestova” (jedan o glavnih ženskih likova zove se Nancy kao i glavna Freddykeva meta u filmu), “Stranger Things” je nakrcana duhom osamdesetih. Detalji filma prizivaju u sjećanje filmove poput “Ostani uz mene”, “Gooniese” i “E.T”, a može se primijetiti da autori inspiraciju nisu pronašli isključivo u osamdesetima već pomalo koketiraju s devedesetima (Mulder i Scully mogli bi pomoći u rješavanju slučaja, izgled Demogorgona podsjeća na spodobe iz “Resident Evila”). No, to su tek kratkotrajni izleti. “Stranger Things” prije svega je oda osamdesetima.
Nadahnutost osamdesetima vidljiva je i kroz orkestriranje scena te stvaranje ugođaja u seriji. Pojedine scene podsjećaju na neka ranija filmska iskustva, ali nikako nisu samo kopije. Tvorci serije su inspirirani i odaju posvetu osamdesetima, ali u svaku scenu unose vlastite ideje, detalje koji
projektu daju originalnost. Ugođaj je često carpenterovski, vizualnost je jedna od glavnih odlika serije (poigravanje sa svjetlom te izgled paralelnog svijeta sjajno izgledaju).
“Stranger Things” je kombinacija žanrova. Prije svega to je nadnaravna horor pustolovina. No, serija ima i mnoge trilersko-dramske dijelove koje autori nisu zanemarili. Napetost, neizvjesnost radnje snaga je serije. Da, “Stranger Things” jedna je od onih serija koja se gleda u dan, dva. Teško je nakon završetka epizode ugušiti znatiželju i prestati gledati. I tako iz epizode u epizodu, sve do kraja sezone.
Autori nisu dopustili da serija (p)ostane zanimljiva samo zbog utjecaja osamdesetih i nadnaravnih elemenata priče. Likovi nisu površni, jednodimenzionalni obrađeni su s puno scenarističko-redateljske pažnje. Protagonisti koji razotkrivaju zavjeru suočeni su s nekim vlastitim problemima i nedoumicama. Willovi prijatelji su suočeni s prihvaćanjem djevojčice, tinejdžeri istražuju seksualnost, šerif i Wilova majka progonjeni su duhovima prošlosti, Jonathan je neprilagođen, a Eleven progone dani u kojima je bila pokusni kunić. Uz sve navedeno kroz seriju se diskretno provlače poruke o važnosti prijateljstva i obiteljskim odnosima. Likovi su osuđeni jedni na druge, njihova priča je istinita, ali toliko nevjerojatna da je teško u nju povjerovati. Jedini način da pronađu Willa i otkriju istinu o El je da, prije ili kasnije, udruže snage. Drugog izbora nemaju jer protivnik je opasan i vrlo moćan…..
“Stranger Things” televizijska je serija koja se gleda, ali i sluša. Soundtrack je izvrstan; od napetog glazbenog uvoda u svaku epizodu do niza poznatih pjesama glazba prati i nadopunjuje događanja.
Glumačka ekipu nose mladi, većinom nepoznati glumci. No bez obzira na (ne)iskustvo klinci su napravili fantastičan posao. Ležerni i neopterećeni pred kamerama ostavljaju dojam da su uživali tijekom snimanja. Zabavili se, ali i napravili odličan posao. Prva među jednakima je sjajna Millie Bobby Brown u ulozi Eleven.
Od stare glumačke garde vrijedi spomenuti pomalo zaboravljenu Winonu Ryder, Davida Harboura i Matthewa Modinea. Uloge koje tumače navedeni glumci zahtjevne su i vrlo važne za radnju serije. Kao i njihovi mlađi kolege posao je vrhunski obavljen.
Ako ste odrasli u osamdesetima “Stranger Things” je serija za Vas. Ako volite “Goonies”, “Ostani uz mene” i “Ratove zvijezda” ovo je serija za Vas. Ako volite Kinga, Carpentera,”Stravu u ulici brijestova” i “Dosjee X” seriju morate obavezno pogledati. Ako se ne možete pronaći u navedenim razlozima zbog kojih bi trebali pogledati “Stranger Things” ipak nemojte preskočiti seriju. Riječ je o prvorazrednom televizijskom proizvodu, šarmantnoj, napetoj i nostalgičnoj priči o prijateljstvu, odrastanju i obitelji.
RECENZIJU druge sezone serije Stranger Things možete pročitati OVDJE
RECENZIJU treće sezone možete pročitati OVDJE
Odgovori