REDATELJ: Dexter Fletcher
GLAVNE ULOGE: Taron Egerton, Hugh Jackman, Christopher Walken, Jo Hartley
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: Eddie The Eagle
“Eddie, ti nisi sportaš.” – Terry Edwards
Božićno-novogodišnji blagdani vrijeme je velikih odluka, najava promjena. Većina nas tada spominje novi početak, znate onu “od 01.01. počinjem/prestajem s…..”. Mnoge od tih odluka nestaju s prvim novogodišnjim mamurlukom, prijenosom Novogodišnje turneje – natjecanja u skijaškim skokovima. I dok većina uživa u pretjerivanju i skupljanju dojmova iz najluđe noći skijaši skakači su u punom pogonu. Mladići, često tinejdžeri skaču u ambis kako bi pobijedili, ostvarili snove. Povijest skijaških skokova ispunjena je velikim sportašima, prvacima, olimpijskim pobjednicima. Od Jensa Weisffloga i Mattija Nykanena do Goldbergera i Ahonena pa sve do najboljeg skakača današnjice “slovenskog čuda” Petera Prevca. Međutim, navedeni prvaci, sakupljači medalja nisu zainteresirali vlasnike hollywoodskih studija da prema njihovom životu snime film. Skakač na skijama o kojem je snimljen recentni hollywoodski film nije osvajao medalje, bodove. Nije bio gost pobjedničkih postolja. Zapravo, on je redovito bilježio najkraće skokove, zauzimao posljednja mjesta. Njegovo ime je Eddie “The Eagle” Edwarda.
Eddie Edwards dječak je koji želi ostvariti san. Odlazak na Olimpijske igre. Eddie mijenja sportove, pokušava sve kako bi došao do cilja. Nakon nekoliko neuspjeha, Eddie skoro odustaje, ali pojavljuje se nova prilika. Olimpijsku vizu nastoji izvaditi u sportu u kojem Velika Britanija nije imala predstavnika od 1929 godine. Odlazi u Garmisch- Partenkirchen i počinje trenirati. Skijaški skokovi postaju Eddiejeva strast, način za postizanje životnog sna…
Životna priča o Eddieja Edwardsa nevjerojatna je, inspirativna i čudno je da ranije nije doživjela filmsku ekranizaciju. Edwards je čovjek koji slijedi san, uspijeva kontra svim okladama i predviđanjima. Put do uspjeha (koji je zapravo popločen rezultatskim neuspjesima u sportu kojim se bavio; Eddie je redovito bio posljednji na natjecanjima) težak je i zahtjevan. Skijaški skokovi su sve, samo ne uobičajan i bezopasan sport. Većina skijaša skakača počinje trenirati u najmlađoj dobi (4-5 godina), kako godine prolaze tako prelaze na sve veće i zahtjevnije skakaonice. Eddie je preskočio dječačku obuku i krenuo s ozbiljnim treninzima znantno kasnije. Eddijeva priča posebna je i zbog činjenice da ovaj osebujni skakač na skijama nije postao prvak i(ili) olimpijski pobjednik. Edwards je svojevrsni Ed Wood skijaških skokova; daleko od nagrada, vrhova. No, njegova motiviranost i predanost cilju učinila ga je omiljenim kod publike. Da, ostvarenje sna ponekad ne mora značiti da moramo biti najbolji.
Filmska priča o Eddieju, izgledalo je, ne može promašiti. Običan, mali čovjek koji psihofizičke mogućnosti dovodi do krajnjih granica, a sve kako bi dohvatio “važno je sudjelovati” olimpijski vječni slogan. Međutim, čitav niz nevjerojatnih propusta u predstavljanju skijaških skokova, uljepšavanje i površnost u bitnim dijelovima Eddiejeve biografije te izmišljeni, klišeizirani likovi kojima je jedina funkcija da podilaze publici bitno umanjuju vrijednost Eddiejeve filmske priče.
Gledatelji koji prate natjecanja u skijaškim skokovima pronaći će nekoliko propusta od kojih je najveći način skakanja Eddieja Edwardsa. Nastup u Calgaryu 1988 godine pokazuje da Edwards skače takozvanim “Boklov stilom” (nazvan prema švedskom skakaču Janu Boklovu). Jana Boklova napravio je revoluciju u skijaškim skokovima, ali skakači su ga prigrlili tek krajem 1989 godine. U redu, niste pratili skijaške skokove pa Vam tehnički detalji baš i nisu važni. No to nisu jedini problematični detalji u filmu redatelja Dextera Fletchera.
Edwardsova filmska priča prilično je uljepšana i prilagođena zadanim hollywoodskim okvirima. Očekivano, većina biografija prelaskom na film dobija klišeizirane i(li) patetične dodatke, ali kod priče o Orlu riječ je o površnosti i izbjegavanju detalja koje bi mogli narušiti gledateljevu percepciju i empatiju prema glavnom junaku. Film vješto izbjegava spomenuti da se ostvarenje Edijevog olimpijskog sna itekako isplatilo. Eddie je nastavio nastupati i u Svjetskom kupu, popularnost je naplatio nastupima u televizijskim emisijama, sponzorskim ugovorima. Potpuno normalan, očekivan slijed događaja, ali redatelj izbjegava spomenuti navedene detalje kako ne bi narušio mit o Edwardsu kao simbolu olimpizma. Zapravo bilo bi zanimljivo da je film poneku minutu posvetio i Edijevom financijskom uspjehu. Postoje tvrdnje da je Edwards na vrhuncu popularsnost zarađivao više nego pobjednici velikih natjecanja. Čovjek koji se pretplatio na posljednja mjesta zaradom je nadmašio prvake. E to već nije česta pojava u svijetu sporta…..
Za potrebe filma izmišljen je lik Bronsona Pearya (vrlo dobri Hugh Jackman koji fizički podsjeća na Clinta Eastwooda). Peary je, pogađate, Amerikanac koji je nekada davno obećavao, ali zbog divljeg karaktera nije ostvario veliki uspjeh. Postaje Eddiejev trener i mentor više zbog vlastitog iskupljenja nego vjere u Edwardsa. Peary je izmišljen, klišeiziran lik koji je pronašao mjesto u filmu isključivo kako bi donio poneki dolar na američkim kino blagajnama i stvorio prostor za jako glumačko ime. Scenarističko rješenje koje oduzima dio snage i upečatljivosti Edwardsove filmske priče.
Scene letova korektno su snimljene i sadrže dozu napetosti. Osim Pearyevog kaubojskog noćnog skoka…. Glumačka ekipa najjači je adut filma. U filmu se pojavljuje i Christopher Walken. Kratka epizoda rutinera, velikog glumca.
Ugođaj osamdesetih pojačan je vrlo dobrim soundtrackom s nekoliko i danas rado slušanih hitova.
Životna priča Eddieja Edwardsa priča je o upornosti, ostvarenju životnog cilja bez obzira koliko koliko on izgledao dalek i nemoguć. Šteta da je od nevjerojatne životne priče, ponajviše zbog površnosti i nepotrebnih scenarističkih intervencija, snimljen tek prosječan film.
OCJENA: 6
Odgovori