REDATELJ: Michael Bay
GLAVNE ULOGE: John Krasinski, Pablo Schreiber, Max Martini, David Denman, James Badge Dale, Dominic Fumusa
TRAJANJE: 145 minuta
NAZIV ORIGINALA: 13 Hours: The Secret Soldier of Benghazi
“Poginuo je u gradu u kojem nije želio biti, u borbi koju ne razumije, zemlji koja mu ništa nije značila”
Čak i povremeni čitatelji portala mogu primijetiti često spominjanje odnosno recenziranje filmova koji nikada nisu doživjeli premijeru u domaćim kinima. Malo je filmova snimljenih izvan tvornice snova koji se mogu pronaći na programu multipleksa (stvar spašavaju festivali i manje kino dvorane), ali u posljednje vrijeme sve je više i hollywoodskih filmova koje zaobilaze naše kino dvorane. “Concussion” (glavna uloga Will Smith) i “Truth” (Robert Redford i Cate Blanchett) drame inspirirane istinitim pričama primjeri su da i filmski projekti s jakim hollywoodskim adutima nisu dovoljno zanimljivi distributerima. Posljednji u nizu filmova koji su najavljivani, ali nikada nisu prikazani je “13 sati: Tajni vojnici Benghazija”, novi film hollywoodskog box office terminatora Michaela Baya. Novi film meštra od Transformera nije ostvario nezaboravne rezultate na kino blagajnama, ali puno je razloga zbog kojih treba gledati njegove filmove. Čak i ako prezirete Bayovu filmografiju on je, iz mnogih razloga, vrlo zanimljiva filmska pojava. Stoga je i čudno da “13 sati: Tajni vojnici Benghazija” nije dobio prostora u domaćim kino dvoranama.
Radnja filma odigrava se u Libiji. Nakon 41 godine vladavine svrgnut je Muammar al-Gaddafi. Odlazak diktatora Libiji, narodu koji tamo živi nije donijela previše dobroga. Umjesto demokracije zemlja je potonula u kaos, sigurnosno stanje je katastrofalno. Različite oružane skupine bore se za prevlast i dominaciju. Većina država povukla je diplomate – ostalo je tek nekoliko veleposlanstva i(li) diplomatskih predstavništva. Diplomati iz SAD su i dalje u Libiji (Tripoli, Benghazi) a društvo im rade operativci CIA-e. Na terenu se nalazi i Jack Silva (John Krasinski) s ekipom. Šestero ljudi, plaćenika zaduženi su za čuvanje američkih državljana, pripadnika CIA-e i diplomatskog osoblja. Situacija se zaoštrava i kulminira 11/09 2012 godine kada pripadnici jedne od milicija napadaju veleposlanika. Silvina ekipa kreće u okršaj s brojčano nadmoćnijim neprijateljem….
“13 sati: Tajni vojnici Benghazija” temelji se na književnom predlošku koji je napisan prema istinitom događaju. Bay se, prema vlastitom priznanju, na prvu zainteresirao za priču i u godini kada odmaramo od buke i destrukcije Transformera snimio budžetom manji, ali pričom i likovima zahtjevniji film. Bay je ponovio 2013 godinu kada je između drugog i trećeg filma o Transformerima snimio akcijsku komediju “Pain & Gain” (također inspiriranu istinitim događajima). “13 sati” dolazi nam otprilike godinu dana prije “petice” nazvane “Transformers: Last Knight”.
Širi kontekst događanja u Libiji Bay je prikazao s, za njega neizbježnim, nacionalnim pretjerivanjem, glorificiranjem CIA-e i američke vanjske politike. Film je posvećen poginulim obavještajcima CIA-e (slava poginulima, ali teško je ne primijetiti da ogromna većina zaposlenika Agencije gine izvan granica SAD-a). Kao razlog za ostanak američkih obavještajaca u kaosu Libije navodi se “sprečavanje prodaje oružja za masovno uništenje”. Izgovor koji podsjeća na američku invaziju na Irak kada je također bilo u igri oružje za masovno uništenje koje nikada nije pronađeno. Ista stvar dogodila se u Libiji, Bay ne spominje niti se želi zamarati ulogom SAD-a u rušenju Gadafija. Nakon događanja naroda, rušenja Gadafija i “dolaska demokracije” Libija je razorena sukobima i postala je utočište pripadnika ISILa. Nategnuto djeluje i oduševljenje Libijaca američkom vojnom silom. S obzirom na dosadašnju redateljevu filmografiju teško je bilo očekivati političku provokaciju ili kontroverzu, ali dojam je da su uvodne odnosno završne minute pretjerano opterećene ulagivanjem američkoj publici. No kada se radnja fokusira na konkretan događaj stvari izgledaju bolje…
Iako i tijekom prikaza krvavih 13 sati nije u potpunosti imun na patetiku, redatelj je dotaknuo i drugu stranu medalje. Obavještajci CIA-e prikazani su kao prilično nesposobni, američki vojni stroj prilično je trom i spor u kriznoj situaciji. Kroz lik Silve i pripadnika njegove jedinice Bay je podvukao recesijski trenutak filma. Silva nije u Libiji zbog uvjerenja, “uvođenja demokracije” ili avanturizma već iz jednostavnog, toliko životnog razloga. Egzistencije. Mora raditi kako bi osigurao budućnost obitelji. Ekonomske prilike u domovini nisu najbolje i mora prihvatiti opasan posao.
Kaotično stanje na ulicama Benghazija preneseno je na film. Sve do završnog obračuna teško je prepoznati saveznike odnosno neprijatelje američkih državljana.
Za razliku od Transformera, Bay je manje histeričan u stvaranju akcijskih scena. One su pregledne, uvjerljive i odmjerene. Dojam je da je Bay i akcijom želio naglasiti dramatične događaje u Benghaziju.
Bay nije želio angažirati velika hollywoodske zvijezde. Prema redateljevim riječima glavna uloga filma je događaj odnosno sudbina američkih građana u kaosu Libije. Redatelj je ispravno zaključio da bi angažiranje velikih zvijezda skrenulo pozornost gledatelja s priče. Angažiranjem manje poznatih glumačkih lica Bay se odrekao dijela zarade na kino blagajnama, ali glumačka ekipa filma korektno je odradila posao. Posebno se to odnosi na Johna Krasinskog, glumca kojeg smo navikli gledati u drugačijim ulogama (tv serija “U uredu”).
Iako pati zbog nekoliko ozbiljnih propusta, “13 sati: Tajni vojnici Benghazija” dobrodošao je Bayov bijeg od Transformera. Racionalniji i redateljski odmjereniji projekt koji će ponajviše zaintrigirati gledatelje željne istinitih filmskih priča koje su ispunjene akcijom.
OCJENA: 6
Odgovori