REDATELJ: Giulio Ricciareli
GLAVNE ULOGE: Alexander Fehling, Hansi Jochmann, Johannes Krisch, Andre Szymanski, Friedrike Becht
TRAJANJE: 124 minute
NAZIV ORIGINALA: Im labyrinth des Schweigenes
“Želim prekinuti laži i šutnju.” – Johann Radmann
Godina je 1958. Zapadna Njemačka polako liječi ratne rane. Država je obnovljena, dolaze nove generacije, u zraku se osjeća optimizam. Tako se barem čini… Johann Radmann (Alexander Fehling) pripadnik je nove generacije koji počinje raditi kao tužilac. Istinoljubiv i pomalo idealist Radmann isprva dobija slučajeve koji su tek simpatično, benigno odrađivanje javnog posla. Stvari se mijenjaju kada prostorije ureda posjećuje novinar Thomas Gnielka (Andre Szymanski) koji tvrdi da je lokalni učitelj bivši zapovjednik koncentracionog logora u Auschwitzu. Većina zaposlenika tužiteljstva ravnodušna je na novinarevu tvrdnju i Radmann odluči istražiti slučaj. Radmannova istraga pokazuje da priča o sudionicima, počiniteljima zločina u Drugom svjetskom ratu nije završena….
Malo je europskih filmova koje možemo pogledati u domaćim kinima. Redovitu distribuciju doživi skroman broj filmova pa se često događa da se i nagrađivani filmovi mogu pogledati samo na festivalima ili u ograničenoj distribuciji. Ako je suditi prema završetku prošle i početku tekuće godine ljubitelje europskog film čekaju bolji kino dani. Krajem 2015 u kina je stigao dobitnik Srebrnog medvjeda za režiju u Berlinu i pobjednik Vukovar film festivala rumunjski “Aferim” a prije nekoliko dana u distribuciju su krenula dva filma koja tematiziraju holokaust. Prvi je “Saulov sin”, glavni favorit u kategoriji najboljeg stranog filma, koji kroz sudbinu Saula Auslandera prikazuje stradanja u Auschwitzu. Zločini počinjeni u Auschwitzu pokreću događanja u “Labirintu laži”. No radnja njemačkog filma, debitantskog ostvarenja talijanskog redatelja Giulia Ricciarelija događa se godinama nakon završetka Drugoga svjetskog rata….
Iako “Labirint laži” (naslov u potpunosti odgovara radnji filma) govori o nacističkim zločinima priča filma je univerzalna, dobro poznata viđena i nakon Drugog svjetskog rata . Tema filma je suočavanje sa prošlošću, zločinima koje su iz različitih razloga u prošlosti počinili pripadnici vlastitog naroda (u slučaju Ricciarelijevog filma riječ o Nijemcima). “Labirint laži” opisuje teško naslijeđe,ogromno breme koje moraju nositi nove generacije zbog grijeha očeva. Ideologija je vojno poražena ali ideja ne. Kroz sudbine likova koji su na posredan ili neposredan način povezani s nacističkim režimom redatelj posebno naglašava dvije stvari. Trinaest godina nakon završetka rata naslijeđe nacizma još je uvijek duboko ukorijenjeno u njemačkom društvu. Istraga koju pokreće Radmann isprva nailazi na zid šutnje i(li) opstrukciju (ne samo od njemačke vlasti nego i od Amerikanaca pa čak i Izraela; da, u pitanju su političke igre). Upornošću mladog tužitelja stvari se pokreću i rezultiraju najvećim suđenjem u povijesti poslijeratne Njemačke. Drugi detalj koji se provlači cijelim trajanjem filma je propitkivanje, zapravo naglašavanje odgovornost malog, običnog čovjeka. Arhitekti zla dobro su poznati, ali direktni počinitelji nisu bili Hitler, Himmler, Goebels i ostali. Zločine su počinili obični ljudi. U većini slučajeva dobrovoljno.
Svjedočenja preživjelih logoraša najprotresniji su dio filma. Bez obzira na stravične iskaze svjedoka scena koja najviše ledi krv u žilama je trenutak kada, nakon višesatnog ispitivanja svjedoka, Radmannova tajnica emotivno i psihički potpuno slomljena izlazi iz ureda i počinje plakati. Gledatelj ne zna što je točno izrečeno tijekom tog dijela svjedočenja, ali reakcija Frau Schmittchen govori tisuću riječi.
Unatoč zahtjevnoj temi redatelj pokazuje smisao za detalje te nastoji što uvjerljivije oblikovati likove. Uredi tužitelja, većina interijera u kojima se odvija radnja uredni su, hladno, njemački pedantni. Izuzetak je mjesto na kojem stanuje tužitelj. Kako istraga odmiče i Radmann sve više upoznaje užase nacističke vladavine (slučajno li ne Radmanno fizički izgleda poput pravog arijevca) tako njegov privatni život postaje sve kaotičniji. Da, tužitelj je pronašao istinu žrtvujući voljenu osobu.
Detalji finala filma imaju miris hollywoodskih blockbustera no to nimalo ne utječe na vrijednost cjeline. “Labirint laži” dokaz je da tema nacizma odnosno holokausta nije potrošena. Film o suočavanju s nacističkom prošlošću ima posebnu težinu kada se uzme u obzir da su ga snimili …Nijemci.
OCJENA: 7
Odgovori