REDATELJ: Gabe Ibanez
GLAVNE ULOGE: Antonio Banderas, Melanie Griffith, Robert Forster, Brigitte Sjort Sorensen, Dylan McDermott
TRAJANJE: 105 minuta
Godina je 2044. Solarne oluje pretvorile su površinu Zemlje u radioaktivne pustinje. Čovječanstvo se prorijedilo; ostalo nas je samo 21 milijun. Zbog oluja dogodili su se i poremećaji u atmosferi koji su u velikoj mjeri onemogućili komunikaciju. ROC korporacija je proizvela Automat Pilgrim 7000, robota koji izgrađuje zidine i mehaničke oblake koji štite ljude. Roboti funkcioniraju u skladu s dva sigurnosna protokola. Prvi sprečava robota da ugrozi bilo koji oblik života dok drugi sprečava robota da izmijeni sebe ili funkciju drugog robota. Jacq Vaucan (Antonio Banderas) je djelatnik ROCa koji tijekom istrage nailazi na nepravilnosti u funkcioniranju robota. Njegova istraga utvrđuje kako je došlo do povrede protokola te da bi posljedice mogle promijeniti funkcioniranje robota, ali i život preostalih pripadnika ljudske vrste…..
Scenaristi i redatelj “Automate” ideje su pronašli u neponovljivom “Blade Runneru i filmu “Ja, robot” Alexa Proyasa iz 2004 godine. Protokoli prema kojima se roboti u “Automati” moraju ponašati su reciklirani zakoni robotike koje je postavio američki pisac znanstvene fantastike Isaac Asimov. Cijeli projekt je koštao petnaestak milijuna dolara i skupio je, s obzirom na budžet, pristojnu glumačku ekipu. Tijekom gledanja filma ne može se ne primijetiti kako je ekipa filma uložila ogroman napor kako bi film što bolje i impresivnije izgledao. S obzirom na sredstva koja su potrošena “Automata” vizualno izgleda dosta dobro – posebno drugi dio filma koji se odvija u pustinji. Urbani ugođaj budućnosti (prvi dio filma) u trenucima podsjeća na “Blade Runner”. Prigušene, teške boje i depresivna atmosfera su glavne značajke svijeta budućnosti. Kada se radnja prebaci u pustinju film je ispunjen svijetlim tonovima spaljene zemlje. Nažalost, vizualni dio je jedini detalj koji se pamti kada je “Automata” u pitanju….
Prvi, urbani dio filma nekako i funkcionira – upoznajemo (doduše ne previše detaljno) svijet budućnosti, Jacka i njegovu suprugu. Jack je tip kojemu je dosta posla i okruženja te želi otići. Žena je pred porodom i on želi “pokupiti” obitelj – otići na bolje mjesto. Dobra ideja, ali kuda otići u svijetu koji je devastiran, spaljen i većim dijelom radioaktivan ? O tom, boljem mjestu za život gledatelj saznaje vrlo malo, gotovo ništa. “Gradski” dio filma otvara mnoga pitanja i donekle funkcionira; problemi nastaju kada se radnja filma počinje odvijati izvan grada. Od tog trenutka film se većim dijelom raspada i gledatelj je osuđen na sat vremena (uglavnom) praznog filmskog hoda. Bez velikih uzbuđenja i tenzija. Za razliku od Ridleyja Scotta u “Blade Runneru”, Gabe Ibanez nije uspio u odnos ljudi i robota ugraditi poetiku i emocije. U redu, teško je bilo očekivati da će “Automata” dostići “Blade Runnera” ali, s obzirom na najave očekivanja su bila znatno veća od onoga što konačni proizvod nudi. Film ne funkcionira niti kao priča odnosno metafora o ljudskoj (auto)destrukciji. Tema koja je tek sramežljivo dotaknuta.
“Automata” je filmski spojila dugogodišnje supružnike, danas sretno rastavljene Melanie Griffith i Antonia Banderasa. Banderas je solidan u glavnoj ulozi, dok je Melanie Griffith angažirana za ulogu doktorice Dupre te posuđuje glas Cleei. Dok je glasovna uloga u redu, fizički neprepoznatljiva Melanie Griffith u ulozi doktorice nije pretjerano uvjerljiva. No, to nije samo “zasluga” glumice. Ima nešto i priči odnosno scenariju filma.
“Automata” je izgledom dopadljiv, ali pričom i radnjom neuvjerljiv i neuzbudljiv film. Nešto manje od dva sata znanstvene fantastike koja će teško zadovoljiti i najtvdokornije ljubitelje žanra.
OCJENA: 4
Odgovori