REDATELJ: Gareth Edwards
GLAVNE ULOGE: Bryan Cranston, Elisabeth Olsen, Aaron Taylor-Johnson, Sally Hawkins, Juliette Binoche, Ken Watanabe
TRAJANJE: 121 minuta
“Ljudi su toliko arogantni da misle kontrolirati prirodu” – Dr. Ishiro Serizawa
Nakon desetaka filmova o divovskom gušteru koji su snimljeni na Dalekom istoku, godine 1998 Hollywood je odlučio Godzillu preseliti u Ameriku. Režija je povjerena Rolandu Emmerichu koji je dvije godine ranije režirao “Dan nezavisnosti”. Film je imao ogroman komercijalan uspjeh i postavio standarde Emerichovog redateljskog izričaja. Njegovi filmovi (Emmerich je, između ostalih, tvorac i hitova poput “2012” i “Dan poslije sutra”) su prepoznatljivi po akcijskim scenama, korištenju specijalnih efekata i spektakularnim uništavanjem gradova. Redatelj je često pretjerano patetičan, a sve u cilju što bolje zarade na američkim kino blagajnama. Takve su glavne značajke “Godzille” Rolanda Emmericha; rušilački pohod divovskog guštera je izvrsno napravljen, film ima ponešto duhovitosti, ali glavni problemi su površnost i jednodimenzionalni prikaz Godzille. Iako je film zabilježio solidan komercijalni uspjeh (budžet filma je bio 130 milijuna dolara, a zarada u svjetskim kinima oko 380 milijuna), “Columbia” je odlučila arhivirati projekt. Petnaestak godina kasnije “Warner” je odlučio snimiti novu verziju “Godzille”….
Uskrsnuće “Godzille” nije preveliko iznenađenje. S obzirom na nedostatak inspiracije i novih tema, ideja za “blockbustere” major kompanije sve češće ponovo snimaju odnosno obrađuju filmove iz prošlosti. Posljednjih godina Hollywood snima visokobudžetne projekte kojima je moto veće, brže i razornije (“Transformeri”, “Pacific Rim”, “Osvetnici”, “Čovjek od čelika”….). Trend koji je idealan za povratak Godzille; teško je nadmašiti stotinjak metara visokog guštera sposobnog da u nekoliko minuta rasturi cijeli grad kojem je glavni neprijatelj još destruktivniji Muto….
Joe Brody (Bryan Cranston) bivši je voditelj nuklearne elektrane u blizini Japana. Prije petnaestak godina njegova supruga Sandra (Juliette Binoche) je nastradala prilikom utvrđivanja štete na jezgri elektrane. Joe je uvjeren da je službena verzija događanja koji su prethodili Sandrinoj smrti neistinita. Zajedno sa Fordom, sinom pirotehničarem koji se upravo vratio iz vojske, Joe odlazi na zabranjeno, radioaktivno područje. Otkrivaju da područje nije radioaktivno i da je Joe bio u pravu; razlog nesreće u kojem je nastradala Sandra nije prirodna katastrofa nego nešto sasvim drugo….
Od početnih sekunda filma vidljivo je da se redatelj želi odmaknuti od “Godzille” Rolanda Emmericha i eventualnih usporedba sa filmom snimljenim prije petnaestak godina. Inspiraciju za svoj film Edwards pronalazi u japanskom originalu iz 1954 godine.
Glumačka ekipa je “na papiru” odlična, ali u filmu vrlo skromna (naravno to nije samo krivica glumaca nego i slabašnog scenarija). Bryan Cranston polako, ali sigurno naplaćuje ulogu u “Breaking Badu”. Sve češće ga imamo prilike gledati u A-produkcijama (“Argo”,”Vožnja”, “Totall Recall”). Cranston je svojom glumom izvukao maksimum iz lika koji je napisan s dosta klišeja ( znanstvenik koji je u pravu mada svi tvrde suprotno; uskoro se pokazuje da je on jedini predvidio kakva opasnost prijeti) i učinio ga gledljivim. Aaron-Taylor Johnson je vrlo loš izbor za ulogu Forda; bezličan i glumački nemoćan da nas zaintrigira za svoj lik. Ken Watanabe je glavni mudrac filma; osuđen je na nekoliko rečenica koje bi gledatelju trebale ostati u pamćenju. Ženski dio glumačke ekipe je potpuno zanemaren; Juliette Binoche je osuđena na tek nekoliko minuta filma, a Elisabeth Olsen je zabrinuta majka i supruga. I to je sve što gledatelj o njoj saznaje.
No, ako su ljudski likovi filma razočarali, glavni junak (koji je najveći razlog gledanja filma) i njegov neprijatelj Muto su izvrsni. Redatelj se poigrava i odugovlači sa prikazom Godzille. Tako održava napetost i neizvjesnost do završnog obračuna. Zapravo, redatelj nam više prikazuje Mutoa nego Godzillu. Mutu i Godzilli su ljudi nevažni; svako od njih ima svoju misiju koju nastoji ispuniti. Izgled nove Godzille je fenomenalan; riječ je o jednom od najbolje dizajniranih čudovište u zadnjih dvadesetak godina. Vizualnost filma je fascinantna; redatelj je uspio da i scene kaosa i uništenja imaju određenu estetiku. Posebno se to odnosi na scenu skoka padobranaca u devastirani grad.
Nova “Godzilla” je film koji ne treba precjenjivati, ali niti podcjenjivati. Unatoč manama riječ je o vrlo pristojnoj kino zabavi.
OCJENA: 7
Odgovori