REDATELJ:William Friedkin
GLAVNE ULOGE:Matthew McCounaghey,Thomas Hadden Church,Gina Gershon,Chris Smith,Juno Temple,Emile Hirsch
TRAJAJNJE:97 minuta
NAZIV ORIGINALA: Killer Joe
Teksas. Noć. Kiša i blato. Lavež psa. Mlađi muškarac imenom Chris lupa po vratima. Nakon nekoliko minuta vrata otvara žena (Gina Gershon). Gola od pasa nadolje (posveta ili prisjećanje autora na Altmanove “Kratke rezove” i Julianne Moore?). Žena je Chrisova maćeha. Chris je dužan ljudima kojima nije ugodno ostati dužan i svojoj obitelji predlaže izlaz iz krize – treba likvidirati Chrisovu biološku majku koja je u slučaju smrti osigurana na 50 000 dolara koje bi bili isplaćeni veseloj obitelji. Za ubojstvo unajmljuju Joea (Matthew McConaughey) policijskog inspektora koji honorarno odrađuje i ubojstva. Problem nastaje kada Joe traži 25 000 dolara unaprijed koje naručitelji nemaju…..
Redatelj William Friedkin svojim je filmovima obilježio početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1971. režirao je kultni kriminalistički film “Francuska veza” sa sjajnim Gene Hackmanom u glavnoj ulozi. Film je, osim intrigantne priče i dojmljivih glumačkih ostvarenja, poznat po jednoj od najbolje snimljenih automobilskih potjera u povijesti sedme umjetnosti. Dvije godina kasnije stigao je još veći uspjeh; “Istjerivač đavla” ponovo kultni film, ali ovaj put horor. Friedkin se uz pomoć Maxa Von Sydowa dohvatio s najvećim negativcem – samim Vragom. I da bi priča bila još kontroverznija i provokativnija žrtva nečastivog je djevojčica. Sjajna gluma, briljantna jeziva atmosfera, te odlična muzika zauvijek ostaju u sjećanju nakon gledanja filma. Nakon tih uspjeha Friedkin je snimao sve i svašta; od epizoda televizijskih serija CSI i “Zone sumraka” do filmova kao što su “Cruising” iz 1980 (Al Pacino je policajac na tajnom zadatku koji se infiltrira u gay zajednicu kako bi pronašao ubojicu), “Jade” (solidan triler koji je snimljen po uzoru na “Sirove strasti” koji je vrlo loše prošao na kino blagajnama; glavne uloge u filmu tumače Linda Fiorentino i David Caruso) i “Lovina” sa T.L.Jonesom i Beniciom Del Torom. Redatelj više nikada nije ponovo dosegao razinu “Istjerivača..” i “Francuske veze” , ali je s “Ubojicom Joeom” pokazao da u njemu još uvijek ima vatre za dobre, intrigantne filmove. Bez obzira na to što je na pragu devetog desetljeća života.
Puno je filmova kojima je tema obitelj odnosno odnosi unutar obiteljske zajednice. Postoje dobre i loše obitelji, funkcionalne i disfunkcionalne, ali ovakva kakvu je Friedkin prikazao u “Ubojici Joeu” već dugo nije viđena. Međusobna solidarnost i poštovanje ne postoji; važno je “zadovoljiti” sebe i svoje potrebe. Tek odnos brata i sestre nije u potpunosti lišen empatije , ali njegov pristanak da je ustupi plaćenom ubojici pod račun ubija svako nadu u humanost likova. Film nije za idealiste ili gledatelje koji žele uživati u “toplim” ljudskim pričama. Ovo je crna (crnija teško može biti) komedija s velikom količinom nasilja. Likovi su prilično dobro karakterizirani; jedini problem je što i nemaju nekih vrlina. Jedina koja koliko-toliko odolijeva ludilu okruženja u kojem živi jest Dottie (Juno Temple) najmlađi stanar kamp kućice odnosno doma obitelji Smith. Iako je i ona dala dopuštenje da se likvidira njena biološka majka čini se da će jedina biti svjetla točka crnila u kojem živi. Polako, ali sigurno obitelj tone sve dublje te tragično završava u luđački nabrijanom finalu filma gdje Dottie postaje glavna negativka. Finalu koje sadrži scenu gdje Sharla Smith (Gina Gershon) ima zanimljivo druženje s komadom piletine (pohane ili pečene teško je reći. Prizor za pamćenje. Za dugo sjećanje je i Matthew McCougnahey koji je ulogom ubojice, šerifa Joea pokazao da ima potencijal za tumačenje najrazličitijih filmskih likova. Friedkin je pogodio glumačku žicu Matthewa McConaugheyja.
“Ubojiti Joe”mračan je, obiteljski i duboko subverzivan film s odličnim dijalozima i vrlo dobrim glumačkim ostvarenjima. Redatelj Friedkin objašnjava i prikazuje što je i kako izgleda “bijelo smeće“.
OCJENA: 8
Friedkin nije trebao toliko koketirati s Choenima i Tarantinom,dijalozi mu ipak nisu Choenovski završetak Tarantinovski. Mogao se držati samoga sebe. Ovako je film ispao ni simo ni tamo. Glumci su odlični,priča zanimljiva ali , ponavljam, daleko je to od braće Choen i Tarantina.