REDATELJ:Stephen Daldry
GLAVNE ULOGE:Thomas Horn,Tom Hanks,Sandra Bullock,Max von Sydow,John Goodman,Zoe Cadwell
TRAJANJE:126 minute
NAZIV ORIGINALA: Extremely Loud and Incredibly Close
Oskar Schell (Thomas Horn) je devetogodišnji dječak koji u New Yorku živi s majkom Lindom (Sandra Bullock). Otac mu je poginuo tijekom terorističkog napada 11 rujna 2001 godine. Na godišnjicu očeve smrti Thomas prvi puta odlazi u njegovu sobu i u očevim stvarima slučajno pronalazi ključ i počinje opsežnu potragu za bravom koju taj ključ otvara. Nakon nekog vremena u potrazi mu se priključuje i tajanstveni ,nijemi podstanar (Max Von Sydow) koji živi kod Thomasove bake (Zoe Caldwell)…
Jedanaesti dan, devetog mjeseca 2001 godine jedan je od najcrnjih datuma u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Tada je u samo nekoliko nekoliko sati u srcu Amerike život izgubilo preko 3000 ljudi. Pošto je Amerikancima njihova povijest i žrtve svetinje (koju doduše prečesto iskrivljavaju i prikazuju je onako kako samo njima odgovara) očekivano je da ova tema bude na filmskom platnu korištena i prikazana više desetaka puta. Međutim, ovaj je film je poseban po tome što je ovdje ta tema eksploatirana, a da zapravo i nije trebala biti. Naime, Oskar je izgubio oca i pronašavši tajanstveni ključ pokušava što više “produžiti” kontakt s preminulim ocem. Za film je potpuno sporedno i irelevantno način na koji je Thomas Schell dječakov otac stradao. Ionako je fokus priče na dječaku i događajima nakon smrti. Da je to bila i prometna nesreća, ubojstvo ili bilo što drugo film ne bi bio lošiji. Međutim ovo je lagano “uvlačenje” američkoj publici obzirom na njenu osjetljivost i težinu tragedije na koju se “naslanja” radnja filma. Ono što je pomalo i neukusno i zabrinjavajuće je činjenica da tragedija i gubitak voljene osobe imaju različiti tretman kako kod filma tako i kod publike. Bolje će se unovčiti i gledati film s djetetom koje je izgubilo oca u napadu na Blizance nego u nekakvoj običnoj nesreći…
No, postoje i dobre stvari u ovom filmu. Redatelj Daldry je u izvrsnom “Billyu Elliotu” pokazao da zna raditi sa djecom glumcima. To je potvrdio i na ovom filmu. Uvjeren sam da će mnogima koji pogledaju ovaj film lik devetogodišnjeg Thomasa ponekad biti iritantan. Naime, on vjerojatno boluje od Aspergerovog sindroma (vrsta autizma) i sve je samo ne običan klinac. On je organiziran, precizan, pedantan ,ali često i arogantan i “otrovan”. Oskar samo traži logično objašnjenje za nelogične stvari koje se događaju u njegovom životu, ali i životima ljudi koje susreće na svojem “putovanju”.Taj segment filma vrlo dobro funkcionira jer je gotovo cijela priča ispričana kroz naraciju malog Oskara – zanimljivo je gledati, za film, nekonvencionalan način borbe djeteta s gubitkom voljene osobe pa i, s često čudnim, i za dijete nerazumljivim svijetom odraslih…Malenom liku je dana osobnost i mrvica karizme…
Ostatak glumačke ekipe je također vrlo dobar. Američki ljubimac Tom Hanks je pouzdan u ulozi oca, Sandra Bullock solidna kao majka, dok uz malog Thomasa Horna u filmu briljira (nominiran za Oscara) veteran Max Von Sydow u ulozi tajanstvenog, nijemog podstanara. “Jako glasno i nevjerojatno blizu” je solidan film koji će ponajprije privući ljubitelje drama. Ako Vam uz to ne smeta i povremena američka patetika obavezno pogledajte.
Kao i prethodni film o kojem sam pisao (“Kupili smo zoo”) i ovaj je fillm prikaz načina borbe protiv tuge i praznine koju doživljavamo kod gubitka voljenih osoba. Nažalost, to je sudbina svakog od nas i naša je uspomena spram osoba koje smo voljeli proporcionalna ljubavi prema njima koju nosimo u sebi cijeli svoj život. To je način da naučimo živjeti s gubitkom te barem ponekad pokušamo živjeti na način kojim bi i naši najbliži kojih više nema voljeli da živimo.
OCJENA: 7
Odgovori